četvrtak, 11.10.2007.

Dan u mjesecu

(Bad Religion: 21st Century (Digital Boy))
Jedanaesti dan u mjesecu je moj dan za plakanje. Nemam naviku cmizdriti danima, stoga sam odabrala 11. dan u mjesecu (ne vezan uz ni za što), pa onda pustim dvije-tri suzice čisto da dokažem sama sebi da mi suznice funkcioniraju. E sada, da sam misica, pitali biste me što me može rasplakati (naravno, u to se ne ubraja cmizdrenje na filmove, knjige, stripove...), a ja bih vam odgovorila: nepovjerenje, bijes, gubitci. Inače sam osoba koja se teško povjerava ljudima, tako da kada otkrijem (ili naslutim) da oni rijetki, ali zbilja rijetki, nisu vrijedni mojeg povjerenja, i onda postanem bijesna pa plačem. Što se tiče gubitaka, to nepovjerenje vodi do gubitka osoba do kojih mi je stalo, na ovakav ili onakav način, pa sam opet bijesna i onda plačem. A zašto sam bijesna? Na koga sam bijesna? Na samu sebe, naravno: jer si dopuštam apsurdne stvari kao što su vjera u ljude.

Ali, danas neću pričati o tome kako sam emocionalno prilično sjebana osoba, jer danas, iako jest moj dan za plakanje, nisam plakala. Ne. Danas sam taj svoj dan posudila frendici. Frendici koja je, nadam se (jer mi se zbilja ne da plakati), isplakala sve moje suze čuvane za današnji dan. Frendici koja je zavoljela Njega, iako su kratko vrijeme bili u vezi. Frendici čiji se problemi možda meni čine apstraktni, ali su ujedno i razumljivi. Frendici s kojom ću se u subotu napiti (opet!). Women's power!! Frendici s kojom inače nisam pretjerano dobra (pa bih je trebala možda zvati kolegicom), ali i frendici koju je On ostavio putem SMS-a (svinja jedna neodgojena.).

A vas ću pitati, što mislite o prekidu preko sms-a? Ja sam izrazila svoje mišljenje: svinja jedna neodgojena! Neću ulaziti u to kako je tekao prekid, niti ću baviti time što je on napisao u toj poruci (nije na meni da se time bavim), već govorim općenito. Je li to način? Vezu prekinuti preko posrednika koji čak niti ne diše? Možda ja to ipak ne bih smjela pisati, s obzirom da sam svojedobno i ja bila "svinja jedna neodgojena!!!", ali, kako bih se opravdala, reći ću da su uvjeti u kojima sam se tako ponijela bili specifični. Svejedno smatram da je to jadan i nizak čin, jer, veza nije mala stvar, ljubav nije mala stvar, a mobitel i sms jesu. Vrlo male stvarčice, koje su, po meni, glavni razlozi zbog kojih sve manje ljudi zna komunicirati "licem u lice". Sjećam se jednog posta drage mi blogerice Leah D. u kojem se pitala je li moguće da smo postali toliko lijeni da nam je svaki oblik (ovdje parafraziram) komunikacije, osim onog koji ima mogućnost tipkanja i gledanja u ekran, predstavlja veliki napor? Ja se, pak, pitam: je li moguće da smo postali takve kukavice? Beskičmenjaci koji nisu u stanju izraziti osjećaje nikako drukčije osim putem hladne, beskrvne i okrutne tehnologije? Iskreno se nadam da nismo.

Moglo bi ispasti da sam veliki protivnik mobitela, i da zagovaram "povratak prirodi". Takve optužbe energično odbijam. Istina jest da nisam "dijete tehnologije", da nisam ovisna o mobitelu, no i mene razveseli zvuk sms-a u 2 ujutro... Svjesna sam da je moj, a i život uopće nezamisliv bez mobitela. I volim mobitel i mogućnosti koje pruža. Isto tako volim i mail i blog i svoje "virtualne prijatelje". To je za mene cijeli jedan vrlo zanimljiv svijet. Ali, reći nekome "gotovo je" putem sms-a nije stvar ljubavi prema virtualnom svijetu, već je stvar kukavičluka. Znam da je mnogima, a tu ubrajam i sebe, teško izražavati se, no prekinuti vezu putem sms-a koji sadrži 160 slova, ponovno, nije stvar nemogućnosti izražavanja osjećaja, već je stvar psihičke nezrelosti. I jasno davanje osobi koju ostavljaš da ti nije značila mnogo u životu. Ponižavajuće. Hladno. Okrutno. Kukavički.

Kao što sam već rekla, i ja sam se jednom tako ponijela, ali, mogu reći da nikada ne bih ponovila i vjerujte mi, osjećala sam se kao, oprostite na izrazu, govno. Iskreno se nadam da jednog dana netko do koga mi je stalo neće iskušavati takve metode na meni. Jer sam i inače destruktivna osoba.

ZATO sam joj posudila svoj dan za plakanje. Ako hoćete, mogu ga i vama posuditi...

19:30 | Komentari (46) | Isprintaj | #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.