Galerija Apsurda

Priznat ću vam nešto – volim je. Volim. Nju. Mogla bih reći – svoju ljubavicu. Volim je od prvog susreta.Volim je ujutro, volim je popodne, volim je navečer. Volim je kada je vruća. Volim je kada je hladna. Volim je čvrstu, volim je mekanu.

Posebno volim kada smo u krevetu, gledamo neki film i ja je uzmem, obližem je i pocuclam. Otapa se pod mojim usnama, cijedi se.. Prekrasan osjećaj je znati da je samo moja. Zbilja sam sebična i prokleto ljubomorna kada je ona u pitanju, ali ipak, tu i tamo volim je podijeliti s nekim seksi frajerom. U troje je zabavno, što god moja sebična načela ponekad meni govorila. Posebno je zabavno kada je ona između mene i tog seksi frajera, bespomoćna između dvije sile koje je tako očajnički žele. Svaki njezin i najmanji dio. Volim je ujutro – dok je topla, i mekana... Kada gurnem prst u nju, izvadim ga i poližem.

Kada imam one dane u mjesecu, jedino mi ona može pomoći. Ponekad mi ju je žao, jer tada znam biti nasilna prema njoj, znam tražiti previše... Ali, ipak, previše je volim, ne mogu bez nje i zbilja, zbilja je trebam. Znam da zvuči patetično kada kažem da “trebam” svoju ljubavnicu, ali zbilja je trebam. Mislim da bih umrla da nje nema. Moj život tada ne bi imao smisao. Subotom kad sam vani, kada su zabava i atmosfera na vrhuncu, a alkohol počinje lagano utjecati na mene, zaželim je se. Poželim da je sa mnom, da je tu, da je imam, da je samo moja. I odem po nju. I imam je. Neki će kazati da nisam normalna, da ta ljubav nije prirodna. Reći će da bih takvu ljubav – iskrenu, duboku, emocionalnu, nezasitnu i strastvenu, trebala čuvati za nekog pripadnika suprotnog spola. Ja volim suprotni spol, zbilja. Kažem vam, volim frajere, volim ih od glave do pete. No, nju volim na jedan drukčiji način – dublje, volim je svim osjetilima. Volim je okusom, mirisom, pogledom, dodirom.

Volim je bilo gdje, i bilo kada. Ne biramo ni mjesto ni vrijeme da se “družimo”. Gotovo smo sve isprobale – svako mjesto –krevet, automobil, kuhinjski stol, urede, učionice, wc-i, šumice, plaže, parkove, prepune kafiće. Kada bih morala birati, nikako ne bih izabrala krevet kao najdraže mjesto za, hmmm...? Konzumiranje naše ljubavi? Krevet je dosadan. Ljepše je pod vedrim nebom, ali najdraže mi je kada smo u javnosti, u gomili, među nepoznatim ljudima (pred poznatima osjećam nekakav sram, iako su me mnogi vidjeli s njom, čak i mama i tata. No, moram se savladavati pred njima i stoga to ne volim raditi kada su u blizini poznati.)... Svi vide nju u mojim rukama, i svi je žele...To je tako divan osjećaj – imati nešto tako prekrasno, posjedovati nešto tako savršeno, i znati da to svi žele. Nismo mi ni vrijeme birale – bilo ljeto, zima, proljeće ili jesen, kiša, snijeg ili sunce, rano ujutro, kasno navečer. Da, zbilja smo sve isprobale... Ipak, tek smo se danas zajedno tuširale.To mi je bio san i nakon dugog nagovaranja, preklinjanja, molbi i, vjerujte mi, čekanja, taj se san ostvario. Tuširale smo se zajedno...Puno pjene, vruća voda, para... Mmmmm... Volim mirisati po njoj. Volim imati njezin okus u ustima. Volim je lizati, cuclati, grickati....Uvijek je uz mene, a čak i kada nije sa mnom zbilja, sa mnom je u mislima. I tada zamišljam gdje bih je, kada bih je... Zamišljam kako miriše, kakvog je okusa, kako je odjevena... Dijelimo i najsretnije i najtužnije trenutke. Ona je moja ljubavnica, moja najbolja prijateljica, moja kurva.

...Pogodite tko je ona...

(The Doors: Hello I love you)

Kako preživjeti Valentinovo uz deficit partnera i ljubavi? Nije lako. Nije nam nimalo lako. Pod „mi“ poradzumijevam sve nas koji smo slobodni kao ptice – poradzumijevam čak i one koji su taj trnovit put odabrali svojevoljno. Uvjerena sam da i njima taj prokleto crveni dan (jeee, uklapam se. Inače mi je crvena omiljena boja, ali za Valentinovo... Mislim da ću nositi kapu. ) teško pada. Kamo god da se mi samci okrenemo, očekuju nas srca, ružice i blesava lica zaljubljenih koji se hvataju na svakom uglu slaveći samo za njih izmišljen dan. Ali, dobro... Ja ovo ne pišem da se žalim. Ja ovo pišem kako bih, kao majstorica u samačkom Valentinovu pomogla početnicima (a i onima koji to nisu). Jer, vjerujte mi, probala sam sve – od luđačkog vrištanja „'Oću I love Milka čokoladu za Valentinovo!“ (Dokazano je da ta čokolada sadrži neku supstancu koja prilično čuudnoo, bizarno i smiješno (da ne kažem napaljujuće) djeluje na mene. Što bi tek bilo kada bi mi netko svojevoljno kupio to za VALENTINOVO???), preko hladnokrvnog stava do najočajnijeg poteza – šetanja s ružom koju sam zapravo kupila tati da dade mami. Tužno... Dakle, kompetentna sam za davanje savjeta.

Pa , počnimo. Poželjno bi, dakako, bilo prespavati taj grozni dan. Ali, ne! Mi smo ljudska bića i imamo određeni bioritam. Spava se noću. Tako da ta ingeniozna ideja otpada u samom početku. Idemo dalje (bez političkih aluzija!)!

Postoji jedan, nazovimo, „trik“ kojeg mnogi koriste, a to je onaj bolesni stav da je Valentinovo samo još jedan marketinški trik s ciljem što veće zarade. Krivo! Krivo! KRIVO! Da ste zaljubljeni, da imate partnera, bi li vam to i dalje bio običan marketinčki trik? Ne... To bi bio jedan savršeno romantični dan, sa svim tim svojim crvenim čarima, bla bla bla... Znači, i to otpada.

Ali, postoji jedan drugi stav, koji je možda još bolesniji u teoriji, ali je zdraviji u praksi. A to je stav, ili znanstveno dokazana činjenica, ako baš hoćete: „Zaljubljenost je samo rezultat kemijskih promjena i reakcija u mozgu“. Ne razumijem se u kemiju, ali vjerujem u tu teoriju i vjerovat ću dok god sam sama. Dakle, 14.veljače, kada ustanete iz kreveta i shvatite koji je dan, nekoliko si puta promrmljajte u bradu da svi zaljubljeni ljudi zapravo, jadni,pate zbog kemije. A tko normalan voli kemiju?

Ok, idemo dalje (opet, pez političkih aluzija), sada kada smo razvili zdravi stav prema Valentinovu i ljubavi. Najtoplije preporučam da televiziju, radio i ostale medije palite samo kada pouzdano i provjereno znate da se trenutačno vrte vijesti ili saborska sjednica – po mogućnosti, gledajte samo državne televizije kod kojih je vrlo malo reklama, jer, vjerujte, nije ugodno biti sam i biti svjestan da Konzum daje posebne popuste zaljubljenima. O, ne, nikako! Znam da bi bilo idealno na taj dan ne izlaziti iz doma zaštićenog od Valentinovskog ludila, ali što se mora, mora se. Pa, ako baš morate izaći iz sigurnosti svoga doma, onda svajetujem da na putu do svog odredišta ne gledate izloge i one koze koje šetkaju uokolo s ružom u ruci i nosem do neba. Ako sretnete koju, a ima ih napretek, lijepo joj, tonom psihijatra koji se obraća pacijentu koji je uvjeren da je fascikl za papire, objasnite ono u vezi kemije, dodajte koju formulicu, jednadžbicu, bla, bla...i gledajte kako pati dok joj se snovi ruše. Brutalno? Naravno. Ali i mi patimo jer smo sami na taj dan. Kolektivna patnja rules.

Dalje... S obzirom da slatko (izuzev gore navedene I love Milka, i sličnih proizvoda) vrlo povoljno utječe na ljude u depresiji, moj savjet...Ne! Moj glavni savjet bio bi da se ospkrbite dovoljnom količinom čokolade (kao što sam već napomenula, izbjegavajte sve čokolade koje u nazivu imaju srce, „volim te“, i slično, ili pak imaju neku romantičnu sličicu na pakovanju) i svime onime što vam je srcu (op.a: srce je samo mišič) milo. Možete se i napiti i završiti s jednom isto tako očajnom osobom, ali svi znamo da u alkoholu ne leži spas. Molim vas, ne krećite se linijom manjeg otpora. Uostalom, ja ZNAM! (Ako baš želite dan uljepšati alkoholom, za ime Boga, pijte sami!).

I tako smo stigli i do večeri. Osim ako ne želite dokrajčiti svoje jadno, malo, usamljeno srdašce (pogledaj gornju opasku), NE GLEDAJTE FILMOVE KOJI SE PRIKAZUJU NA TV-U! Podignite Slagalicu strave 1, 2, 3 ili nešto tome slično - čak ni filmovi koji su naizgled potpuno neromantični, kao npr. Rocky 1, 2, 3, 4 nisu poželjni, s obzirom da Stalone u njima ljubi Adrien. Sjetite se samo zadnje scene prvoga dijela („Adrieeen! Adrieeen!!!“) ili pak drugog dijela kada je ova u komi, a Pastuh plače????!!! Ne, ne želite to! Ako osjetite potrebu za slušanjem glazbe – nabavite neku crkvenu glazbu kako biste bili 100% sigurni da će jedina ljubav koja se spominje biti ona prema nekome tamo gore.

Eto, stigla sam do samog kraja svog malog vodiča za očajnike. Onim malo zahtjevnijima predlažem da upišu jednodnevni tečaj kukičanja, jodlanja ili slaganja ubrusa (najzahtjevniji – može sve zajedno) pa da to lijepo vježbaju cijeli dan. I to je to. Nemam više savjeta. Ako se sljedećeg jutra probudite sretni, sa svom kosom na tjemenu (neki znaju čupati kosu), bez modrica (neki u očaju lupaju glavom o zid), i ostalih nuspojava Valentinova –ČESTISTAM! Uspješno ste preživjeli Dan zaljubljenih.

P.S: Onima sretno zaljubljenima želim sve najljepše što se može poželjeti, onima nezaljubljenima želim da nađu svoju drugu polovicu, a onima nesretnima želim sve ono što si sami požele. Ljubim vas sve u čelo.


P.P.S: Nakon duže stanke, vratih se ja, sa mnogo ideja u glavi koje je, nažalost , ponekada teško realizirati...

(Neka pjesmica koju u tom trenutku želite slušati. )